Kako uljanu repicu održati zdravom

Velik je broj simptoma koji se manifestiraju kao posljedica nedovoljne dostupnosti hranjiva. Nezdravi usjevi imat će slabije obrambene mehanizme i smanjenu otpornost na gljivice, insekte i abiotički stres, što će utjecati na rast i kvalitetu uroda. Uljana repica dijeli mnoge bolesti i nametnike s ostalim sortama iz obitelji krstašica.

Sumpor ojačava prirodne obrambene mehanizme

Sumpor utječe na količinu proteina, kao i na njihovu kvalitetu, kroz sintezu aminokiselina koje ga sadrže, cisteina i metionina; te aminokiseline su preteče koenzima i glukozinolata. Potonji su esencijalni zbog toga što pridonose otpornosti uljane repice na bolesti i parazite, no svakako treba imati na umu da u slučaju prevelike koncentracije glukozinolata pogača uljane repice neće biti prikladna za prehranu monogastričnih životinja. U modernim “00” kultivarima sadržaj glukozinolata u sjemenu iznosi između 8 i 15 μmol/g.

Patogeni uvijek mogu biti prijetnja usjevima uljane repice, ali to se može reducirati tako da plodored ne bude previše uzak. Stopa infestacije osjetno se smanjuje s rotacijama od 3 (33%) do 6 (17%) godina.

Gnojiva s kalcijem pomažu u suzbijanju kupusne kile

Uljanu repicu sve više pogađa kupusna kila, a problem se pojačava u slučaju uskog plodoreda. Na vrućem i suhom vremenu biljke mogu uvenuti, jako zakržljati pa čak i odumrijeti.

Kupusnu kilu uzrokuju gljivice u tlu, a pogađa sve vrste krstašica. Gljivice ulaze u tkivo korijena, izazivajući abnormalni rast zaraženih dijelova. Zaraženo tkivo značajno ograničava rast a može i otpustiti spore koje se mogu prenijeti na druga polja.

Spore se zadržavaju u tlu i više od deset godina, tako da mogu zaraziti i usjeve uljane repice u budućim izmjenama. Za taj problem postoje fungicidi, međutim, imaju ograničeno djelovanje i mogu se nabaviti u malom broju zemalja. Ni otporne sorte ne mogu se oduprijeti svim vrstama kupusne kile.

Integrirani program kontrole kvaltete tla, s korištenjem gnojiva s bazom kalcija i dodavanjem vapna u tlo kako bi se održala pH vrijednost iznad 7,2, pomoći će u suzbijanju tog patogena.

Preporučene metode za minimiziranje opasnosti od kupusne kile su: dobra rotacija (svakih 7 godina) između usjeva krstašica (uljana repica i povrtne kupusnjače); prakse koje svode na minimum mogućnost širenja infestacije tla; dobra drenaža; te kontrola svih korova iz obitelji krstašica.

Prevelika količina dušika pogoduje razvoju bijele truleži

Bijela trulež jedna je od najštetnijih bolesti uljane repice. Njezina jačina varira iz godine u godinu, ovisno o vremenskim prilikama, ali i o regijama, a ponekad je različite i od jednog do drugog polja. S povećanjem uzgoja uljane repice bijela trulež postaje sve ozbiljniji problem. Razlog za njezinu pojavu može biti prebliska rotacija, i/ili prevelika gustoća biljnog pokrova. Također, bijeloj truleži pogoduju uvjeti visoke vlažnosti.

Infestacija bijelom truleži događa se u vrijeme cvjetanja uljane repice. Gljivica je u tlu, i ima širok spektar “domaćina”, uključujući više od 75 porodica biljaka širokog lista. Bijela trulež uzrokuje prerano sazrijevanje i polijeganje usjeva, dovodeći do smanjenja prinosa.

Pretjerano gnojenje dušikom rezultirat će stvaranjem raskošnog i vlažnog biljnog pokrova koji je pogodan za bijelu trulež. Neophodno je napraviti analizu tla kako bi se utvrdilo stanje hranjiva, te shodno tome primijeniti isključivo potrebnu količinu dušičnog gnojiva.